Bog ima čudan smisao za humor

Oct 31, 2025
2 min read
Doista, Bog ima čudan smisao za humor — kad odluči pokazati koliko su zli zapravo mali, pusti ih da sami sebi stave okove.
I doista, ništa se ne mora dokazivati.
Dovoljno je čekati.
Zlo se uvijek pokaže samo — u riječima koje se razotkriju, u maskama koje padnu,
u životima koji se uruše pod vlastitom težinom.
Dugo sam vjerovala da je sve stvar nesporazuma.
Da ljudi griješe jer ne znaju bolje.
Danas znam — neki jednostavno ne žele znati.
Njima je moć ugodnija od istine, a tuđa dobrota zgodan prostor za igru.
Žao mi vremena koje sam trošila pokušavajući razumjeti ono što nije imalo dubinu.
Žao mi što sam pristajala na manje, uvjerena da će mir doći ako samo dovoljno šutim.
Šutnja, međutim, nije mir.
To je spor otrov — onaj koji polako otupi dušu dok opravdavaš ono što te uništava.
Neki su glumili nježnost, drugi mudrost.
Jedni su šutjeli da bi zadržali kontrolu, drugi govorili previše da bi prikrili prazninu.
Svi su, na kraju, pokazali isto: prazno mjesto gdje je trebala biti savjest.
A ja sam sve to nazvala ljubavlju.
Jer sam mislila da se plemenitost isplati, da strpljenje ima smisla,
da se dobrom može promijeniti ono što je trulo.
Ne može.
Zlo se ne preobraća toplinom — ono se samo hrani dok mu dopuštaš pristup.
Bilo je potrebno da izgubim gotovo sve da bih shvatila:
neki ljudi ne traže bliskost, nego potvrdu.
Ne žele istinu, nego suglasnost da ostanu isti.
Ne žele odnos — žele kontrolu.
Danas više ne izmišljam osobine.
Ne tražim dubinu tamo gdje je samo dno.
Ne pokušavam tumačiti tuđe motive.
Znam da ono što dolazi s nepoštovanjem — uvijek završava poniženjem.
Zato, da — žao mi je vremena.
Ali ne i lekcija.
Jer svaka me naučila da mir nije odsustvo buke, nego odsustvo laži.
A kada jednom naučiš prepoznati tišinu koja te guši od one koja te liječi,
nikada više ne pogriješiš stranu.
I možda u tome i jest Božji smisao za humor —
da te pusti da vjeruješ, da se nadaš, da gubiš —
dok ne naučiš hodati sam,
miran i nepokolebljiv,
dok oni koji su htjeli tvoju slabost
polako tonu u vlastitu prazninu.







Comments