Ako ne sada – kada?

Nova godina nam se opet lagano primiče. Ne kao nagla eksplozija ponoći, nego tiho, gotovo neprimjetno — kroz zadnje dane prosinca, kroz umor, kroz želje koje smo cijele godine nosili u džepovima kaputa, a nismo ih nikad do kraja izvadili van.

I možda baš sada nije vrijeme za velike planove, savršene odluke i popise koje ćemo ionako zaboraviti do veljače. Možda je baš sada pravo vrijeme za nešto drugo.

Da budeš malo lud.

Malo hrabar.

Malo šašav.

Za sve ono što cijele godine želiš, a stalno si govoriš: nije sad trenutak, još malo, jednog dana.

Zagrli onu osobu koju već dugo želiš zagrliti.

Reci nekome da ga voliš — ili barem da ti je važan.

Pozdravi onoga koga inače samo mimoiđeš pogledom.

Kupi si nešto što si si uvijek branio, jer “nije potrebno”.

Odi tamo gdje inače ne ideš, makar bez plana i razloga.

Napravi nešto za sebe.

Napravi nešto za druge.

Ne mora to biti veliko. Ne mora biti savršeno. Dovoljno je da bude iskreno.

Jer hrabrost ne dolazi s kalendarom. Ne čeka prvi siječanj u ponoć. Hrabrost se rađa u malim, tihim odlukama — onima koje doneseš unatoč strahu, a ne zato što ga nema.

A znaš onu tajnu koju svi negdje duboko znamo, ali rijetko priznamo?

Život je tamo s druge strane zida.

A taj zid se zove strah.

Pa ako si ikad razmišljao, osjetio da želiš više — ne savršenije, nego življe — možda je baš sada trenutak da napraviš mali korak prema tom zidu. I da ga, barem mrvicu, preskočiš.

Nova godina će doći ovako ili onako.

Ali ti možeš doći do nje malo hrabriji, malo nježniji i puno bliže sebi.

Daj si tu hrabrost.

Mala je.

Ali mijenja sve.